Vaš je novi ljubimac stigao kući? Tek sad počinje prava zabava!
Prije svega, potrebno je odrediti IME Vašem ljubimcu koje treba biti, ako je moguće, čim kraće kako bi ga životinja čim prije naučila i lakše prepoznala kada je budete dozivali. Na internetu imate velik izbor imena prikladnih za kućne ljubimce. Isto tako, bilo bi prikladno obilježiti Vašeg ljubimca (ovdje prvenstveno mislimo na pse) tako da mu pričvrstite OGRLICU s adresom i brojem telefona u slučaju da se izgubi ili odluta. Ogrlica mora biti pritegnuta toliko da između nje i vrata možete gurnuti 1 – 2 prsta. Životinju je, također, moguće trajno označiti MIKROČIPOM koji se postavlja ispod kože i doživotna je identifikacijska oznaka.
Sljedeće što Vam je potrebno jesu ZDJELICE ZA HRANU I VODU. Preporučujemo keramičke i zdjelice od nehrđajućeg metala, koje se lako čiste i dezinficiraju.
Nadalje, potrebna Vam je ČETKA za njegu i održavanje dlake Vašeg ljubimca.
Sljedeće, ništa manje važno, su IGRAČKE, koje moraju biti dovoljno velike da ih životinja ne može progutati ili sažvakati.
Također, ljubimcu treba osigurati MJESTO ZA SPAVANJE, bilo da se radi o vanjskom psu, gdje podrazumijevamo kućicu – mjesto gdje se može skloniti od hladnoće, žege, direktnih udara vjetra ili vremenskih neprilika; ili košaru/krevetić gdje će životinja boraviti ako je smještena u kući. U tom slučaju treba izbjegavati jako prometna i bučna mjesta, kao što su hodnik ili kuhinja, već birati mirnija i tiša mjesta, odnosno mjesto u sobi koje je najmirnije i izvan glavnih pravaca kretanja.
Za najsigurniji i najugodniji način putovanja ili odlazak veterinaru potrebno je životinji osigurati TRANSPORTER koji oblikom i veličinom mora odgovarati veličini životinje. Naši ljubimci su veoma inteligentni i radoznali te je potrebno biti spreman na svakojake situacije. Sklonite sve otrovne i opasne stvari na njima nepristupačna mjesta, pazite na električne kablove, zastore, uzice od zavjesa, plastične vrećice, igle, gumice, čarape, spajalice i druge slične stvari koje mogu izazvati probleme.
Idealno bi bilo da štene nastavite hraniti istom hranom koju je jelo kod uzgajivača prije nego je došlo u Vaše ruke. Poželjno je da ima 3 – 4 obroka dnevno, u približno isto vrijeme, da postoji tzv. hranidbeni red — nakon što ljubimcu date jesti, ostavite mu hranu na raspolaganju 20 – 30 minuta i onda je sklonite te mu ne dajte ništa do sljedećeg obroka. Na taj način, ukoliko životinja odbija hranu, znate da nešto nije u redu, a ne da mu se trenutno ne jede, jer zna da će za sat vremena naći hranu u svojoj zdjelici. Količinu dnevnog unosa hrane treba prilagoditi veličini životinje.
Nikada ne dajte hranu izravno iz hladnjaka da ne prehladite životinju.
Hrana koju ne preporučujemo su: pileće kosti, začinjena hrana, masna hrana, paštete, kobasice, salame, suhomesnati proizvodi, svinjetina (masni dijelovi), jetrica, čokolada, kolači, mentol bomboni, grickalice (čips, smoki, štapići).
Neke otrovne biljke: LJILJANI, AZALEA, DAFODILIJA, FOXGLOVE, HYDRANGEA, FILODENDRON, OLEANDER i dr.
Životinja uvijek mora imati dovoljno pitke vode. Optimalno je da voda bude sobne temperature jer hladna voda može izazvati niz problema (sindrom prehlade, upalu grla, želuca pa čak i crijeva).
Psa nije potrebno kupati češće od jednom na 2 mjeseca, pri tom je najbolje koristiti posebne šampone koje će Vam preporučiti Vaš veterinar. Životinju treba kupati u zagrijanoj prostoriji i dobro je osušiti da se ne prehladi. Ukoliko se životinja uprlja, s malo mlake vode isperite prljavštinu s Vašeg ljubimca i nakon toga je osušite frotirnim ručnikom.
Psi imaju mliječne zube koji s 3,5 – 4 mjeseca starosti počinju ispadati i na njihovu mjestu rastu stalni novi zubi. U to vrijeme dobro je 2 puta tjedno davati psu veliku goveđu kost sa zglobnim hrskavicama kako biste olakšali izmjenu zubi, a ujedno i pridonijeli unosu najprirodnijeg kalcija iz zglobne hrskavice.
Jedan od prvih problema koji Vas čeka s novim psićem jest učenje na kućnu čistoću. Naizgled težak zadatak, no ako ste nabavili štene koje je već u leglu imalo primjerene higijenske uvjete i ako ste oboružani dobrom dozom strpljenja — problema nema. Da bismo lakše shvatili našeg malog ljubimca, moramo znati da je pas životinja i da će taj naš mali „vuk“ nastojati održati svoj „brlog“ čistim jer ga na to tjera nagon. Vukovi biraju mjesto za obavljanje nužde daleko od brloga, kako ga ne bi otkrili mirisom svoga izmeta. Prvih tjedan dana nakon okota kuja čisti i liže svoje štence i jede njihov izmet. Time smanjuje mogućnost da netko otkrije njeno potomstvo. Kada progledaju i počnu puzati naokolo, psići vođeni nagonom traže mjesto za nuždu dalje od svog ležaja. Tako se u uredno držanom leglu već u štenca starosti 5 – 6 tjedana opaža da je prostor u kojem borave „organiziran“ na: dio za igru i spavanje te dio za obavljanje nužde. U divljini je čistoća nastambe bila prednost sigurnosti.
Kao pomoć pri učenju može se koristiti takozvani trener za štence – tekućina kojom nakapate novine i koja mirisom privlači štene da nuždu obavlja na tom mjestu. Umjesto tekućine, možete uzeti pamučnu krpicu te njome obrisati urin i staviti je na novine ili mjesto gdje želite da štene obavlja nuždu. Štene u početku neće znati čemu služe novine i krpica, tome ga morate naučiti tako da ga dovedete/donesete na mjesto pokriveno novinama u sljedećim prilikama:
Ugodnim i smirenim glasom možete ga nagovarati: „Piški“ ili slično. Budući da priroda traži svoje, štenetu ne smijete dozvoliti da ode s novina dok nije „obavilo nuždu“. Ono će konačno (prije ili kasnije) učiniti upravo to što ste željeli. Na novinama ostaje lokvica, a Vi morate štene veselo pohvaliti i poigrati se s njime. Nakon nekoliko takvih iskustava, štene će početi samo odlaziti na mjesto za obavljanje nužde. Ukoliko štene odmah učite riječima: “Piški, piški“ – što Vam može u početku izgledati smiješno, ono će stvoriti uvjetovani refleks, što Vam može koristiti kod odraslog psa, primjerice, prilikom putovanja, izložbi i slično. Ukoliko se tijekom učenja dogodi da štene obavi nuždu na nekom drugom, nepredviđenom, mjestu, ne treba ga zbog toga kažnjavati. Ono to nije učinilo namjerno. Ako ste ga zatekli u trenutku kada obavlja nuždu, treba ga odmah izvesti na novine da nuždu dovrši. Ako ste zakasnili, takav događaj treba ignorirati. Ne vičite na njega, ne udarajte ga, na gurajte mu njušku u izmet ili urin. Upamtite, pas nikada nije kriv. Da bi se uklonila nečistoća, koristite sredstva za čišćenje i dezodoranse, ali ih temeljito isperite, da se štene ne bi otrovalo ližući. Možete to mjesto premazati octom, on štenetu ima odbojan miris. Nikada ne koristite sredstva na bazi amonijaka, budući da su amonijak i urin slične supstance, pa mogu psa navesti da ponovno obavi nuždu na tom mjestu. Ukoliko se sa štenetom igrate u stanu, ono se može u žaru igre „zaboraviti“ i može se dogoditi da mu „pobjegne“ – spriječite to tako da povremeno prekinete igru i povedete ga na njegove novine. Isto tako kad se štene jako veseli, primjerice, kada se nakon dugog radnog dana vratite kući, zna se dogoditi da mu malo „pobjegne“, u tom slučaju nikako nemojte kažnjavati štene ili se ljutiti na njega jer će ono shvatiti da ga korite zato što se veseli Vama.
Postupak s odgojem šteneta koje se od početka vodi van vrlo je sličan — razlikuje se samo mjesto na kojem štene uči obavljati nuždu. To više nije prostor u stanu, već miran kutak dvorišta ili livade (oprez zbog prometa). U slučaju da stanujete u obiteljskoj kući, štene će vrlo brzo početi pokazivati želju za izlaskom. Obratite pažnju na znakove poput kruženja po prostoriji, cviljenja, grebanja po vratima i slično – vrijeme je da ga izvedete van. Nakon što Vaš psić obavi nuždu, pohvalite ga te se vratite u kuću. On će uskoro povezati obavljanje nužde vani s pohvalom.
Mnogi vlasnici već pomisle da su problem s čistoćom riješili, kada im štene, već malo starije, počne ponovno obavljati nuždu u stanu. Ne ljutite se – nije bezobrazno ili zločesto – analizirajte svoje ponašanje i promjene koje su se možda dogodile u životu šteneta (novi režim prehrane, skraćene šetnje, zanemarivanje šteneta i sl.). Možda ste se samo Vi malo prerano opustili. Nemojte paničariti, ponovno više pažnje posvetite psiću, isto kao i u početku učenja, i za nekoliko dana sve će biti u redu. Ne zaboravite, štene ima svoje fiziološke potrebe koje treba poštivati. Intervale između izlazaka treba produljivati u skladu s njegovim razvojem. Štenetu u dobi od 4 – 5 mjeseci ne zamjerite ako mu još koji puta „pobjegne“. No, ako se držite naših savjeta, to će biti sve rjeđe.
Tracer® je mikročip za trajno označavanje životinja. Prenesen je u Europu iz SAD-a 1989. godine kao sredstvo za identifikaciju životinja. Mikročip je nešto veći od zrna riže dizajniran tako da bude položen ispod kože kućnog ljubimca.
Mikročip je malena kapsula ovalnog oblika veličine zrna riže. U njemu se nalazi jedinstveni identifikacijski broj te je izrađen od stabilnog, čvrstog materijala kako ga organizam ne bi odbacio. Ima posebnu zaštitnu prevlaku koja sprečava njegovo putovanje.
Kod pasa implantira s lijeve strane vrata malo iza uha koristeći posebni sterilni aplikator u kojem se nalazi čip. Sam zahvat nije bolniji od običnog vakciniranja životinje.
Budući je mikročip izrađen od stabilnog i čvrstog materijala njegova je trajnost duža od životnog vjeka životinje.
Prema Pravilniku o označavanju pasa svi psi oštenjeni u razdoblju od 1. listopada 2004. godine moraju biti obavezno označeni mikročipom, čiji broj mora biti uveden u evidenciju ovlaštene veterinarske organizacije odnosno veterinarske ambulante privatne prakse ovlaštene za cijepljenje pasa protiv bjesnoće. Pri tom životinja dobiva novu knjižicu (veterinarsko-zdravstvenau svjedodžbu za kućne ljubimce) plave boje sa hrvatskim grbom.
Psiću je potrebna zaštita od niza opasnih bolesti koje ga mogu ubiti ili mu naškoditi.
To su štenećak, zarazna upala jetre, virusna upala želuca i crijeva, leptospiroza, bjesnoća. Prvo cijepljenje protiv svih tih bolesti (osim bjesnoće) obično se daju psićima između osmog i desetog tjedna života, iako se u riskantnim slučajevima može dati i u šestom tjednu. Štenad rođena od regularno vakciniranih kuja imaju maternalna antitijela, čiji se broj postepeno smanjuje i nestaje uglavnom oko 12. tjedna života. Općenito govoreći nije preporučljivo vakcinirati štenad prije 6. tjedna života. Štenad rođena od kuje s nepoznatim imunogenim stanjem mogu se vakcinirati 2 – 3 tjedna prije 6. tjedana života, ponavalja se svakih 10 – 15 dana sve do 7.-8. tjedna, a tada još jednom nakon 12. tjedna života.
Imunitet nastao cijepljenjem traje različito dugo od nekoliko mjeseci do godine dana ili više, ovisno o bolesti, vrsti cjepiva, zdravstvenom stanju životinje, starosti i pasmine. Mlade životinje je potrebno cijepiti više puta zbog majčinih protutijela koja neutraliziraju unesnenog uzročnika bolesti, pa nema dovoljno stvorenih antitijela od strane samog psića.
Prije cijepljenja mora biti izvršen klinički pregled kako bi se vakcinirale samo zdrave životinje.
Glavne kontraindikacijesu:
Štenci predstavljaju ogromno veselje, ali i veliku brigu vlasniku kuje. Ukoliko se odlučite na štence morate imati na umu da prvih mjesec dana života brigu o štencima vodi njihova majka, vaša kujica, a drugih mjesec dana VI!. Naime, sa već tri-četiri tjedna štencima više nije dovoljno samo majčino mlijeko i treba započeti dohranjivanje. To ćete najlakše primjetiti kada štenci nakon sisanja i dalje nisu mirni i traže još hrane. Isto tako treba znati da je štence najbolje dati sa napunjenih 8 tjedana starosti po mogućnosti jednom vakcinirane i detaljno počišćene od glista, kako bi bili sigurni da dajete zdravo i sretno štene u novi dom.
Toxocara canis je pasja glista koja parazitira u tankom crijevu. Vrlo je česta u pasa, osobito u prva tri mjeseca života. Postoje dva načina (prenatalni i galaktogeni) na koji se psići zaraze glistama od majke. Svaka kuja bez obzira na to koliko puta je u svom životu bila čišćena od parazita ima određen broj začahurenih larvi u mišićima. Razlikujemo prenatalnu invaziju pri kojoj larve koje su u gravidnoj kuji mirovale do 42. dana graviditeta, hormonalnom stimulacijom dospiju u krvotok i placentom u fetus šteneta, i galaktogenu invaziju gdje se štenci zaraze sišući majčino mlijeko.
Čišćenje štenaca od glista provodi se trokratno sa 14., 28. i 42. dana starosti, kako bi se mogla provesti pravovremena vakcinacija i stvoriti solidan imunitet.
Virus prodire u organizam putem probavnog i dišnog trakta. Inkubacija traje nekoliko dana, a zatim se bolest proširi na čitav organizam. Simptomi su drhtanje, bezvoljnost, crvene oči, kašalj, vrlo visoka temperatura, prema tome koji oblik štenećaka zhvati psa.
Od ove bolesti obolijevaju samo psi i lisice, a najčešće primjerci do godine dana starosti. Kod bolesnog psa virus se nalazi u slini, urinu, izmetinama, suzama. Virus se lokalizira na jetri i uzrokuje kod životinja bol u trbuhu, žućkasti proljev, grčeve i temperaturu. Povremeno možemo opaziti točkasta krvarenja po sluznicama i žute bjeloočnice.
Parvoviroza je virusna bolest koja oštećuje sluznicu želuca i crijeva. Simptomi bolesti su povraćanje, proljev, jaka dehidracija i visoki letalitet, osobito u štenadi. Štenad može iznenada uginuti zbog miokarditisa bez ikakvih prethodnih znakova bolesti.
Ovu bolest uzrokuju spiralne bakterije. Infekciju mogu prenijeti štakori svojim urinom ili vode baruština. Prije svega obolijevaju gradski psi, ali i psi koji žive na selu. I kod ove bolesti se zapaža opća potištenost, intenzivna žeđ, povraćanje. Može se zaraziti i čovjek. Neke životinje imaju krvavi proljev i neprekidno povraćaju. Nerijetko je oštećenje bubrega, koje kasnije za vrijeme života životinje može biti od presudnog značenja.
Bolest se prenosi ugrizom koja osim sisavaca može pogoditi i čovjeka. Prvenstveno obolijevaju mesožderi, ali nisu pošteđeni ni konji, goveda i svinje. Putem krvi, nakon inkubacije od nekoliko tjedana, virus bjesnoće stiže u mozak gdje uzrokuje degeneraciju stanica. Životinja uslijed paralize jezika ne može gutati, pa se iz njenih ustiju cijedi slina i ne može piti vodu.
U našoj zemlji obavezno je cijepljenje protiv bjesnoće, a u interesu je vlasnika psa da ne izbjegava te propise.